Dijalog
Ja sam vidljivo nevidljiv i sviđa mi se tako.
Jer mogu da izustim gluposti koje se ne čuju
jer nemaju lice.
Mogu da strijeljam svijet sarkazmom u inat
apsurdu kojim mi veže oči.
Mogu da ga strijeljam oči u oči. Krvnički.
Mogu da budem mazno mače kojeg
voliš bez obzira na alergiju.
Jesam narcis i jesu mi zlatna usta,
ali to još ne znači da zlatnici iz njih lete, a
ni da volim sva Heseova djela.
Ja sam matičar života i smrti.
Nema me ako se ne razlijem kroz druge.
Ja sam Nostradamusova centurija
i moj Mjesec žudi da ga pronađu
iako, što više glasovi dopiru
to im je on sve dalji.
Ja sam nevidljivo vidljiv.
Za ljude kao ja izmislili su dugmiće,
ekrane, telefone i onaj divni Enter.
Uvijek prisutni, nikad bliski.
Naučio sam da mi se sviđa tako.
Ja sam stećak.
Ja sam manipulator svoje vrste.
Presporo se krećem da bi stigla prije mene.
Ja svoje lice tražim po svim
izlozima grada,
zato se lako ogledam.
Još sam u letu.
